Šahovske figure - LOVAC

simple website builder
I u prvim verzijama ove igre – čaturangi i šatrandžu – preteče lovca su zauzimale svoje sadašnje početne pozicije na poljima c1 i f1 (bijele figure), odnosno c8 i f8 (crne figure), ali im se kretanje, a samim tim i značaj i relativna vrijednost u odnosu na ostale figure značajno izmjenilo.

Naziv ove figure primjetno varira od jezika do jezika i odražava lokalne osobenosti i istorijski kontekst vremena iz kojeg datiraju pojedini nazivi. U čaturangi je sadašnji lovac zapravo bio slon, a time i jedan od četiri osnovna roda vojske po kojima je igra i dobila tadašnje ime ("četvorodjelna"). Pandan ovoj figuri u islamskoj verziji igre – šatrandžu – bio je "fil", što je izvedenica od persijske reči "pil", koja predstavlja prevod sanskrtske riječi "gadža", to jest slon, kao što je već navedeno. Ova figura kretala se ukoso u skokovima, to jest preskakala je susjedno polje na dijagonali (nezavisno od toga da li se na njemu nalazi neka figura, ili ne) na kojoj se nalazi u oba pravca i oba smjera, i završavala dijagonalno na rastojanju od dva polja, odnosno centralnom rastojanju od √8 (to jest, 2√2).

Današnji lovac je, u skladu sa modernim vremenima, moćnija figura od tromog slona. Nazivi za ovu figuru u raznim jezicima su i dalje raznovrsni: od Rusa, ali i Indonežana, kod kojih se zadržao stari naziv – slon, preko Engleza i Iraca koji mu dodjeljuju titulu biskupa, zatim Finaca i Poljaka koji ga nazivaju glasonošom, Njemaca, koji u njemu vide trkača, Česi strijelca, dok su Francuzi možda najoriginalniji i smatraju da je u pitanju dvorska luda!

U šahovskoj notaciji  lovac se označava velikim latiničnim slovom "L".

Vrijednost lovca je tri pješaka.

Kretanje lovca je pravolinijsko i to isključivo koso – po dijagonalama, to jest pod uglom od 45 stepeni u odnosu na redove i linije, za proizvoljan broj polja:

Lovac nije ograničen u razdaljini kretanja za svaki potez, ali je ograničen na dijagonalno kretanje, naprijed i nazad. Lovci ne mogu da preskaču preko drugih figura. Kao i većina ostalih figura, lovac jede protivničku figuru tako što zauzme polje na kome se do tada nalazila data figura.
Kao posljedica dijagonalnog kretanja, svaki lovac ostaje na bijelim (ili) crnim poljima, zavisno od polja sa koga je krenuo (ne postoji način da lovac promijeni boju polja), i svaki igrač ima po jednog lovca za crna i bijela polja. Pošto lovac može da dospije na samo trideset i dva polja na tabli, značajno je slabiji od topa koji može da se kreće na svih šezdeset i četiri polja. Štaviše, top na praznoj tabli uvek napada četrnaest polja, dok lovac napada samo sedam do trinaest, zavisno koliko je udaljen od centra table. Top se obično smatra za dva pješaka jačim od lovca. Smatra se da su lovci u snazi približno jednaki konjima (skakačima). Lovci stiču relativnu snagu kako se bliži završnica partije, jer se oslobađa sve veći prostor na tabli, pa je lovcima lakše da se kreću.
Kada je tabla prazna, lovac može da simultano djeluje na objema stranama table, dok skakaču treba nekoliko poteza da pređe sa jedne strane na drugu. U otvorenoj završnici, par lovaca se smatra superiornijim od skakača i lovca ili dva skakača. Sa druge strane, u ranijem toku igre, lovca mogu zatvoriti pješaci obje boje, i stoge će on biti inferioran u odnosu na skakača koji može da preskoči prepreke. Štaviše, na zagušenoj tabli, skakač ima mnogo mogućnosti da u isto vrijeme napadne dvije protivničke figure. Igrač sa samo jednim lovcem bi načelno trebao da postavi svoje pješake na polja boje na koju lovac ne može da stupi. Ovo mu omogućuje da kontroliše polja obje boje, dopušta lovcu da se slobodno kreće među pješacima, a na ovaj način se obično omogućuje i da se neprijateljski pješaci postave na polja koja lovac može da napadne.

FACEBOOK COMMENTS WILL BE SHOWN ONLY WHEN YOUR SITE IS ONLINE

SHARE THIS PAGE!

© Copyright 2017 ChessScout - All Rights Reserved